Na slobodu pozvani

Tijekom prošlog vikenda, grad koji je najviše odisao mladošću u Lijepoj našoj je zasigurno bio Dubrovnik. Razlog tome je održavanje devetog susreta Hrvatske katoličke mladeži (SHKM). Susreti se održavaju od 1996., svake dvije godine u jednom od gradova u Hrvatskoj. Ovo je moje treće sudjelovanje na ovakvom susretu i osjećam potrebu prenijeti i par riječi vlastitog oduševljenja.

Oduševljenje na prvom mjestu izaziva činjenica da se 35.000 mladih, iz cijele Hrvatske i okolnih zemalja okupilo u prekrasnom gradu na Jadranu kako bi proslavilo Isusa na svečanom euharistijskom slavlju. Svjesna sam da to i nije bio jedni razlog okupljanja tako velikog broja mladih. Mladi su došli i poradi druženja, obilaska grada, možda čak i provoda, ali na koncu svega –misa je ipak bila dokaz da je Isus glavni razlog našeg okupljanja. 

Subota je osim toga bila obilježena i kišom, ili kako bi neki drugi rekli – nenajavljenim Noinim potopom. Istina je da smo bili totalno mokri, da su se kabanice i kišobrani šarenili na svakom koraku i da nikome noge nisu ostale suhe te da Dubrovnik nismo obišli onako kako smo htjeli. Ali još jedna istina je da za vrijeme mise kiša nije padala i sunce se pojavilo i kako bi moja sestra rekla, Njegovi planovi su uvijek bolji, ljepši, zabavniji i blagoslovljeniji od naših.

Moto ovoga susreta je bio 'Na slobodu pozvani'. I evo par ključnih stvari na koje me je biskup ponovno podsjetio u svojoj propovijedi. Bog nas je stvorio slobodne, Bog nas želi slobodne. Krist je onaj koji nas na slobodu poziva. Često zaboravim da me Bog ljubi onakvu kakva jesam, sa svim svojim grijesima, da nas Bog na ništa ne prisiljava, ali nam se nudi, nudi nam svoju ljubav i svoje zajedništvo. Ne zaboraviti Boga staviti na prvo mjesto, ljubiti druge, vjerovati drugima, ali ljubiti i samoga sebe je ono na što nas biskup podsjeća u svojoj propovijedi. U ovoj teškoj, kriznoj situaciji u kojoj najviše ispaštaju mladi, biskp nas poziva na aktivnost, da stvorimo sebi i drugima bolju perspektivu življenja i da na taj način i širimo kršćansku riječ. Pozvani smo biti odgovorni članovi ovoga društva kao što je i Krist to činio. 

Moj najljepši trenutak je proglašenje sljedećeg SHKM. Moj grad. Vukovar. Postoji li sreća veća? Treba se samo strpiti do 2017. Zahvaljujem svima koji su nam omogućili ovaj divan susret i sve vas pozivam u Vukovar 2017.