Istina ili popularnost?

Neki ih vole, neki ih mrze, neki se čak i boje njihove moći i utjecaja, neki niti ne razmišljaju o njima, neki su ovisni o njima, a drugi pak ih koriste tek toliko koliko je zaista nužno. Kako god okrenete, mediji su nam uvučeni pod kožu i bez njih je skoro pa i nemoguće.

Čini mi se da što sam starija, to sve više otkrivam koju moć mediji imaju, koliku sposobnost manipulacije ljudima imaju samim tim što 'odabiru istinu' koju žele prikazati. 

Mediji - odabrat će istinu koju ''trebate'' znati

Zanimljiva stvar je da sam se u jednom razdoblju svog života i htjela baviti novinarstvom. Čak sam dospjela i do mjesta glavne urednice školskih novina, osvojila i neke nagrade, pa čak i neke novce s kojima sam si priuštila jedan posjet Francuskoj (hvalite me usta moja). Kako god bilo, život je učinio svoje i krenula sam drugim putem.

Na tu fazu svog odrastanja me podsjetila novootkrivena serija 'The Newsroom'. Ako ste se najmanje milijun puta smijali Jeffu Danielsu u 'Glup i gluplji', ovo vam je sad prilika vidjeti ga u totalno drugačijem izdanju. Will McAvoy je pomalo bahat, neljubazan  glavni urednik jedne infomativne emisije koji, kao i većina medijskih urednika nastoji postići što veću popularnost i gledanost, a to ujedno diktira i sadržaj emitiranja. Komplikacije počinje stvarati MacKanzie McHale (Emily Mortimer), Willova bivša djevojka koja postaje njegova producentica. MacKanzie vjeruje da je moguće postići ravnotežu između davanja istinih činjenica gledateljima i popularnosti emisije, a ako se već mora odlučiti – onda će uvijek težiti davanju istinih činjenica. E, da je bar više takvih kao ona u stvarnom životu. Užurbanost rada, dinamičnost, neizvjesnost, problemi, svađe, pa i rađanje pokoje ljubavi je ono što čini život redakcije ove serije. 

 

Ako Vas ovo još uvijek nije dovoljno zaintrigiralo, izvačim adut iz rukava i ispisujem odgovor koji je Will dao kada su ga studenti pitali ''Zašto je Amerika najveća zemlja na svijetu?''

''Ne postoji nikakav dokaz da smo najveća zemlja na svijetu. Sedmi smo po pismenosti, 27. u matematici, 22. u znanosti, 49. po duljini života, 178. po smrtnosti djece, 3. po prosječnom dohotku kućanstva, 4. u radnoj snazi i izvozu. Prvi smo tek u tri kategorije: u broju zatočenih po glavi stanovnika,  broju odraslih koji vjeruju u anđele i troškovima obrane. No, za to nisu krivi 20-godišnji studenti, ali svejedno ste bez sumnje najgora generacija do sada. Kada me pitate što čini ovu zemlju najvećom na svijetu, nemam pojma o čemu pričate. Nekoć smo to bili. Zauzimali smo se za pravicu.  Borili se iz moralnih razloga, donosili i obarali zakone. Borili se protiv siromaštva, ne siromašnih. Žrtvovali smo se i brinuli za bližnje. Gradili smo veličanstvene stvari, postizali tehnološke napretke. Istraživali smo svemir i liječili bolesti. Njegovali najbolje umjetnike na svijetu i najjaču ekonomiju. Stremili smo zvijezdama i bili smo ljudi. Žudjeli smo za inteligencijom, nismo je omalovažavali.   Nismo se identificirali time za koga smo glasovali na izborima i nismo se dali zastrašiti tako lako. A to smo mogli jer smo bili dobro informirani od strane velikana koje smo cijenili. Prvi korak u rješavanju problema je spoznaja da on postoji. Amerika više nije najveća zemlja na svijetu. ''

Mene je, s prethodno rečenim, serija osvojila već u prvih pet minuta gledanja, a potiho sam u sebi i izustila zahvalu Bogu što me je skrenuo s puta novinarstva. Ipak mi je draže gledati napetosti u redakciji iz svog kreveta.