U razdoblju ove
monotonije i nezaposlenosti u kojoj se trenutno nalazim, uvijek se obradujem
kada dođe četvrtak. Dva su razloga tome. Prvi je povratak mom studentskom gradu
kojeg još nisam prežalila, a drugi je predavanje Hrvatskog znakovnog jezika u
udruzi 'Dodir'. Na posljednjem sam stupnju ovoga tečaja i osim što sam
koliko-toliko naučila pričati znakovnim jezikom, naučila sam puno i o znakovnom jeziku, kulturi i zajednici gluhih i gluhoslijepih osoba.
Stoga, evo nekih
stvari koje bi trebale biti poznate, ali zbog marginaliziranosti ovog jezika i
spomenute populacije, velikom broju ljudi je to velika nepoznanica.
Ako ste mislili da
ćete naučiti znakovni jezik i moći pričati s bilo kojom gluhom, nagluhom ili
gluhoslijepom osobom na svijetu – varate se. Znakovni jezik nije univerzalni
jezik već govorimo o velikom broju nacionalnih znakovnih jezika među kojima se
nalazi i HZJ (Hrvatski znakovni jezik). Drugim riječima: kao što vas vjerojatno
nitko nebi razumio kada biste u centru Londona rekli 'Izgubio sam se' i ostali
biste neshvaćeni sve dok nebi to izrekli engleskim jezikom, ista stvar je i
kada govorimo o znakovnim jezicima.
Još do prije
pedeset godina vladalo je mišljenje da je znakovni jezik bijedna zamjena za
jezik, a gluhoća nešto nenormalno, sramotno, nedostatno. Danas je takvo
mišljenje zastarjelo, a znakovni jezik je priznat kao službeni jezik manjine u
više od 30 država. Nažalost, kod nas znakovni jezik još nije prepoznat kao
jezik, unatoč tome što u Hr živi više od 12 000 gluhih i nagluhih osoba.
Zanimljiva stvar su
imena u znakovnom jeziku. U zajednici gluhih osoba dobit ćete svoje znakovno
ime. Zanimljivo je da ima gotovo toliko imena na znakovnom jeziku, koliko i
osoba koje ih ponosno nose. Na znakovnom nemaju sve Ane ili Tomislavi isto
znakovno ime. Imena se mogu zasnivati na jednoj od tjelesnih karakteristika,
hobiju, značenju imena, prezimena, nadimka... Tako, npr. jedna Ana može dobiti
ime po svojoj dugačkoj kosi, druga prema hobiju vožnje bicikla, a treća po tome
što je davno zapamćena po upadljivim naušnicama. Moje znakovno ime je dobiveno prema mom zanimanju pa je riječ o znaku za podučavanje, pedagogiju.
Prvo pitanje koje
će vam gluha osoba postaviti je: 'Jesi li gluh?' Iako se ovako pitanje vjerojano
čini čudnim čujućim osobama, u kulturi gluhih je to najnormalnija stvar.
Štoviše, gluhe i gluhoslijepe osobe prilikom upoznavanja postavljaju poprilično
izravna pitanja. Nama bi se ona vjerojatno učinila preosobnima ili čak i
napadnima. Ali, tu nikako nije riječ o pretjeranoj znatiželji. Postavljanje
pitanja pri upoznavanju vezano je uz samo prirodu znakovnog jezika gdje je
komunikacija poprilično izravna i nema okolišanja.
Ljudi često misle
kako je znakovni jezik neka vrsta pantomime ili nešto slično tome. Da je to
zaista tako, onda bi svatko znao znakovni jezik. Kao i svaki jezik i ovaj se
mora naučiti, svaka riječ ima svoj znak, postoje određena gramatička pravila
koja treba naučiti i primijeniti i kao svaki jezik, ako nema svoju primjenu –
on polako umire. Specifičnost znakovnog jezika je što u njemu sudjeluje cijelo
tijelo (ruke, položaj tijela, izraz lica, izgovaranje riječi usnama, mimike,
geste .... ). Tako npr. ako pokažete određeni znak za 'oprosti', ali bez
odgovarajućeg izraza lica, sugovornik će možda pomisliti kako ste htjeli reći
'ispit'.
Par zanimljivosti...
Jeste li si ikada postavili pitanje kako gluhe osobe čuju
kada im netko zvoni na vratima? Odgovor se krije u signalnom zvonu :umjesto zvučnog se oglasi svjetlosni signala kada je netko na vratima.
Kako se gluhe osobe bude kada ne mogu čuti alarm
budilice?
Postoji specifično dizajniran sat koji budi gluhu osobu
uz pomoć jakog svjetlosnog ili vibracijskog signalizatora.
Jedno od tradicionalnih zanimanja za koje se školuju
gluhe osobe je zanimanje slastičara.
Kada žele pljeskati, gluhe osobe ne plješću dlanom o dlan
nego podignu obje ruke u zrak, rašire dlanove i mašu, tj. trepere njima u
zraku.
A jeste li znali da se na znakovnom može i pjevati? :)
Par datuma i poznatih osoba ...
Međunarodni dan
gluhih osoba obilježava se u cijelom svijetu 28.rujna, a još jedna zanimljivost
je da se od 1924. održavaju i Olimpijske igre gluhih. Adalbert Lampe je
napravio prekretnicu u životima gluhih osoba jer je zaslužan za sustavno obrazovanje
gluhih osoba te je prvi gluhi učitelj djece u Hrvatskoj. Naša poznata slikarica
Slava Raškaj je bila također gluha, a školovala se u Bečkom zavodu za gluhu
djecu. I neizostavna Helen Keller, poznata američka gluhoslijepa književnica
koja je doktorirala, naučila par jezika i cijeli život bila veliki borac za
prava slijepih i gluhoslijepih osoba.
Ako sam Vas imalo
zaintrigirala s prethodno napisanim i poželite i više naučiti o
zajednici gluhih i njihovom jeziku, prijave se se obavljaju tijekom rujna, tečaj je besplatan, a
možete ga pohađati u Osijeku, Splitu i Zagrebu.
Nema komentara:
Objavi komentar