Tri žene - jedna knjiga

Često me oduševi neki film. Još češće neka knjiga. Al' da se oduševim u knjigu i onda još više u njezinu ekranizaciju – to se ne događa često. Stoga je sasvim neizbježno napisati par rečenica o romanu ‘’Sati’’ Michael Cunningham. Već je garancija dobrog romana i sama činjenica da je roman dobio Pulitzerovu nagradu za fikciju 1999., a jedan od glavnih likova je i mistična Virginia Woolf.

Roman priča priču o životu tri žene jednog lipanjskog dana. Već prva zanimacija za ovaj roman je u tome što nije riječ o istom danu jer radnja paralelno priča priču u tri različita vremenska okriva.Tako ćemo Virginiu Woolf upoznati 1923. godine na imanju Richmonds, nakon što pokuša napraviti jedno od svojih suicida i izgubi se u vlastitim mislila pišući knjigu ‘’Mrs Dalloway’’.  Odlazimo u 1949. godinu u Los Angeles i tamo upoznajemo Lauru Brown: naizgled tipičnu domaćicu sa savršenim životom, a u njezinoj duši – vulkanska erupcija. Utjehu pronalazi u čitanju ‘’Mrs Dolloway’’. U suvremenom vremenu zatičemo Clarissu u New Yorku: lezbijka koju tišti bolest njezina nekadašnjeg ljubavnika, s kojime već godinama živi u platonskoj vezi, a koji joj je i nadjenuo nadimak ‘’Mrs Dolloway’’.

Na prvi pogled nepovezane, ali postoji neka nit koja povezuje sve tri žene. Spomenuti roman je odjeknuo u mislima Virginije, a utjecao je na živote Laure i Clarisse. Sve tri su, barem na trenutak, pokazale erotsku privrženost  istome spolu. Imala sam dojam da iz sve tri žene vrište stvari koje bi htjele reći, stvari koje bi htjele učiniti, al – na kraju ostaje samo tišina, pasivnost i povratak u svakodnevnicu. Motiv koji se još provlači u romanu je i motiv samoubojstva. Roman počinje Virginijinim pokušajem suicida, Laura, u tišini svojih misli, pokušava si oduzeti život u praznoj hotelskoj sobi s bočicama tableta i romanom u ruci, a Richard ipak ne pronalazi dovoljno snage boriti se s bolešću i ovim svijetom i oduzima si život. Jer ‘’netko mora umrijeti kako bi ostali znali više cijeniti život’’ (V.Woolf)

Autor je pokušao prikazati jedan dan u životu Virginije Woolf služeći se mnogobrojnim tekstovima i člancima o njoj, ali i preuzevši u potpunosti njezin poetski stil unutarnjih monologa i duboke introspekcije. Unatoč tome što nije riječ o autobiografskom djelu, zanimljivo je pratiti autorovo prikazivanje događaja iz života Virginije Woolf i odjek koji ti događaji imaju na roman koji upravo piše, a koji će pak utjecati na Lauru i Clarissu.

Prijatelj je komentirao ovaj roman, i koristit ću sad njegove riječi ‘’ To je za mene umjetnost pisane riječi, uhvaćena u trenutku zbivanja, jednog lipanjskog dana, u različitim vremenskim epohama. Ova knjiga je dokaz kako radnja mora biti isključena u vrednovanju napisanog, odnosno kako mora biti tek sjena koja prati napisane riječi i rečenice.’’

Sinoć sam pogledala i istoimenu ekranizaciju i nema riječi kojima mogu opisati oduševljenje. Još kad kažem da spomenute dame iz romana glume: Meryl Streep, Nicole Kidman i Julianne Moore. Treba li još šta reći? :)

Buba Erdeljan