Ljubavna priča balkanske Jane Austen

Nisam jedna od onih djevojaka koje će grliti ljubavne romane i potrošiti pakovanje maramica gledajući neke romantične, ljubavne filmove. Nisam maštala o nekom princu na bijelom konju, ne vjerujem da postoji samo jedna 'prava'osoba za tebe i mislim da se voli više puta u životu, na različite načine i različitim intenzitetom.

S tim nekim razmišljanjima je sasvim čudno da sam, na sestrin nagovor, uzela u ruke roman ''Samac u braku''. Iz pera spisateljice Milice Jakovljević (Mir-Jam) izašlo je pozamašan broj ljubavnih romana i u jednu ruku sam je doživljela kao balkansku Jane Austen.  Mir-Jam kroz svoje likove progovara i o beogradskom društvu prve polovine prošloga stoljeća, položaju žena, odnosu urbanih i ruralnih sredina, a najviše govori o skrivenim ljudskim strastima i manama.

Radmilo je neženja kakvog bi poželjena svaka djevojka: fizički obara s nogu, uspješan odvjetnik, ima vlastitu kuću i krase ga sve vrline dobre osobe. I da, od kad ju je prvi put vidio – zaljubljen je u beogradsku djevojku Ljiljanu. Ljiljana ja pak slijepo zaljubljena u Momčila, velikog švalera koji je nema namjeru ženiti, pa se ona (njemu i roditeljima u inat) udaje ipak za Radmila i odlazi iz metropole u malu sredinu gdje svatko svakog zna.  Već prve bračne noći započinju problemi jer Ljiljana priznaje da ga ne voli (pa dobro jutro – normalno da te ne voli, ona te ni ne zna) i da ona njega ne želi. Radmilo, nakon prvotnog šoka, pristaje joj dati razvod, ali tek nakon tri mjeseca. Tri mjeseca ona mora glumiti njegovu ženu i moraju, barem pred javnošću imati sretan brak.

Tek tu započinju prave intrige, spletke, pogrešna tumačenja, ljubomore, zavisti i rađanje ljubavi. 

Međutim, par razmišljanja mi se motalo cijelo vrijeme romana. Tradicija, kultura, svjetonazor su odraz duha vremena u kojem živimo. Stoga nam nekada bude teško shvatiti nešto što je bilo prisutno u prošlosti, a totalno odudara od razmišljanja i tradicije kojoj danas pripadamo. Tako da, onoliko koliko mi je zdravorazumski teško objasniti opravdanje robovlasničkog društva, isto mi je  teško i razumijeti stupanje u brak opisano u ovom romanu. Znači, neki momak vidi neku djevojku koja mu se sviđa, dođe, traži njezinu ruku od njezinih roditelja i, ako oni procjene da je mladić dobra prilika za njihovu kćer, djevojka će pristati. I normalno da joj je muškarac onda tuđ, i normalno da ga se boji kao što se Ljiljana bojala Radmila prve noći. Stoga, drago mi da vrijeme u kojem ja živim ipak dopušta vlastiti odabit budućeg supružnika, mogućnost – upoznati ga, sa svim manama i vrlinama, pa čak i živjeti skupa i vidjeti koliko ste jaka simbioza. 

S druge strane, intrige i ogovaranja, zavisti koje dopiru već iz kuće tvoga susjeda, komentiranje na zabavama koja se djevojka ljepše obukla i koji je mladić pikirao koju curu, zabadanje nosa u tuđi život jer je očigledno on zanimljiviji od vlastitog ... i danas su odlike malih sredina, upravo sredina maloga sela u kojem i (nadam se ne još dugo) živi moja malenkost. Očigledno se neke stvari nikada ne mijenjaju.

Nakon knjige, na red je došla istoimena serija.  Priznajem da je glavni razlog zbog kojeg sam odlučila skinut tih devet epizoda – Miloš Biković. Unatoč tome što je i u stvarnom životu u vezi s Brankicom Sebastijanović (Ljiljanom), neka zna da – ako s Brankicom ne uspije – mene ne bi morao čekati tri mjeseca kao što je čekao Ljiljanu. 

Buba Erdeljan