"Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je
na svoj način."
Tolstoj
Iako nisam sigurna da su sve sretne obitelji
nalik jedna drugoj, poprilično sam sigurna da imaju jednu zajedničku stvar:
znaju opraštati jedno drugome i zaboravljati nesavršenosti.
Prošlo je ukupno 9131 dan iliti 25 godina
odkada su moji roditelji odlučili reći sudbonosno 'da' jedno drugome. Ono što mogu naučiti
iz njihovog zajedničkog suživota je da je brak znanje: znanje kada popustiti, a kada ne,
znanje kada prešutjeti, a kada izreći neke stvari, znanje kako se svađati, ali i kako se miriti, znanje kako slušati
jedno drugo, ali i kako razumjeti jedno drugo, kako prihvatiti i na
koncu zavoljeti mane druge osobe, kako pronaći kompromis kada dođe do
suprotstavljenih želja i mišljenja. Naučila sam da je šutnja ponekad i poželjna, ali ako predugo šutiš i trpiš – pretvoriš se u vulkan i dođe do erupcije. Naučila sam da ljubavne
iskrene vjerojatno izgore nakon 25 godina, ali ono što ostaje je puno važnije.
Naučila sam da nije bitno ako ste različitih mišljenja sve dok su vam pogledi na temeljne
životne stvari isti. Naučila sam da u obitelji i braku nisi ti na prvome
mjestu, ali i da ne smiješ zaboraviti na sebe. Na koncu, naučila sam da brak
zahtjeva i žrtve, ali da on sam ne smije biti žrtva, da je suživot divna stvar
koju treba održavati i u nju ulagati svaki dan.
Ono što je još bitnije – produkt ljubavi
mojih roditelja na svijet je donio mene i moje sestre. I upravo zahvaljujući
njima smo postale osobe koje jesmo. Promatrajući njihovo djelovanje i slušajući
njihove riječi naučila sam čovjeka ne smijem gledati prema nacionalnosti,
boje kože ili vjere., već da čovjeka prosudim prema onome kakav je on iznutra.
I da mi to bude temelj za odabir ljudi koje ću pustiti u svoj život i dopustiti
im i da formiraju moj život. Naučili su me da je svijet nepošteno mjesto (i u
to se tek sad uvjeravam), ali da je najvažnije čista i mirna savjest. Naučila
sam da je umjerenost ili Aristotelova zlatna sredina najbolji način za uređenje
svog života. Naučili su me pouzdati se u Boga i Njegovu volju, naučili su me
moliti i važnosti nedjeljne mise. Naučili su me da je znanje važno i da ne
trebam učiti zbog ocjena već zbog sebe same (trebalo mi je vremena da do toga i
dođem). Naučili su me da ja važno štediti, da je još važnije razlučiti što ti
je zaista potrebno, a što je to bez čega bi se moglo i preživjeti. Naučili su me da cijenim svoj jezik, kulturu i
nacionalnost i da nikad ne smijem zaboraviti da i to određuje moj identitet. I
ono što je najvažnije - naučila sam da je život trnovita staza kroz koju se
teško probiti, ali je puno lakše kad imate roditelje koji će vam pomoći sasjeći
trnje.
Stoga, hvala im na svemu što jesam i neka ima
je sretan ovaj srebrni pir. Što li ću još sve naučiti do zlatnog pira? :)
Buba Erdeljan
Nek se vole i uživaju u svojoj krasnoj djeci (i unucima) jos bar 50! Sretno! :)
OdgovoriIzbriši